Život u velikom gradu i napetu svakodnevicu u Kölnu obitelj Godec zamijenila je mirom u Triblju, malenom mjestašcu iznad Crikvenice. Kuće stare nekoliko stotina godina, koje su u obitelji Gordana Godeca, oca i supruga, preuredili su da bi tamo smjestili prvi etnohotel u Hrvatskoj. Gordan je tako ostavio posao redatelja dokumentaraca, a supruga Anne-Kathrin, autorica raznih audioknjiga, nastavila je pisati, no ovaj put na hrvatskom jeziku.
Sve je u sklopu kompleksa Balatura, koji se proteže na tisuću četvornih metara, s pet kućica, autohtono, od kamenih zidova, starog kamina, drvenih ormara do uporabnih predmeta koji su sada ukrasi, primjerice stara pisaća mašina. Godeci su zadržali i stare običaje pa je tako u blagovaonici dugački stari drveni stol na kojem jedu svi gosti, kako su nekad za istim stolom jeli i stari Primorci. Rekonstrukciju su radili s restauratorima iz Rijeke, a uložili su oko milijun eura. Sada tamo dolaze gosti koji dobro znaju kamo idu, a hotel im je početna, mirna točka odakle kreću u svoja istraživanja. Godeci, ponajviše supruga Anne-Kathrin, ljeti organiziraju i druženje s hrvatskim piscima. Kod njih su svoja djela čitali Zoran Ferić, Miljenko Jergović, Edo Popović... Do hotela nema nikakvih putokaza, a obitelj je, kaže Godec, našla zadovoljstvo u sredini Vinodola usred prirode, okružena kršem i šumama. Petorica sinova, Nikolas (23), Konstantin (18), Luka (14), Matija (12) i Maksim (8), svaki u hotelu pomaže na svoj način. No, najviše u komunikaciji s gostima, koji se u Balaturu vraćaju.
– Nešto smo između hotela i pansiona – kaže Godec te dodaje da gosti nemaju zamjerke, pa čak ni zbog radova usred sezone. Primjerice, cijela cesta prema Križišću trenutačno je raskopana pa njihovi gosti pitaju zašto je zatvorena, kako to da se to sada radi, kako ljudi žive... tek kad sve ispitaju donose zaključak da je nevjerojatno što u vrijeme sezone prometnica nije u funkciji. No, ne uzrujavaju se zbog toga, kaže Godec, koji, iako je jedini rođeni Hrvat u obitelji, najlošije govori hrvatski. Djeca su čak “pokupila” lokalni dijalekt koji Godec ne razumije. U Balaturi uglavnom ugošćuje strane goste, dok su domaći u zadnje dvije godine nestali. Vjerojatno im je preskupo platiti sto eura za najjeftiniju ili 150 eura za najskuplju sobu u sezoni.
U istom mjestašcu, 7 km od Crikvenice, svoje su mjesto pod suncem našli i ribiči. Na Tribaljskom jezeru love i kapitalce od dvadesetak kilograma, uglavnom šarane. No, na četiri metra dubine ima i amura, babuške, soma, tostolobika, smuđa, jegulje, žutooke i bjelice. Šarana većeg od četiri kilograma zabranjeno je uloviti, a ribolov je dozvoljen samo s ruba jezera, bez čamaca. U jezeru se ne smije kupati. Čim zabaciš udicu, ribe samo grizu, tvrde lokalni ribiči, a zbog dobrih ulova na jezero dolaze ribolovci iz cijeloga svijeta.
>>U Novi Vinodolski po pozitivnu promjenu u kameni nebeski labirint